Na cijelom svijetu, oko 7,6 milijuna ljudi govori albanski kao materinji jezik. Najveći broj živi u Albaniji. U Republici Kosovo, koja je 2008. godine proglasila svoju neovisnost od Srbije, većina stanovništva priča također govori albanski. Uz te dvije države, postoje albanske jezične manjine u državama bivše Jugoslavije, u Italiji, Grčkoj i drugim balkanskim zemljama. Albanski je službeni jezik u Albaniji i Republici Kosovo. U Makedoniji i Crnoj Gori, uz tamošnji službeni jezik, i albanski ima službeni status.
Lingvistički se albanski ubraja u skupinu indoeuropskih jezika. No, albanski ima vlastitu podgrupu i ne da se pripojiti ijednoj većoj jezičnoj skupini (npr. romanskim ili slavenskim jezicima).
Danas se i u albanskom koristi latinica, koja je proširena za dva znaka (ë, ç). Neka slova se kombiniraju, kako bi se tvorili glasovi, koji u latinici nemaju zaseban znak (npr. dh se čita th kao u engleskom the, xh se čita kao dž) Latinično pismo je postalo službeno u albanskom početkom 20. stoljeća – mogu se naći stariji albanski spisi pisani na ćirilici, arapskom ili grčkom pismu.
U albanskom jeziku imaju dva glavna dijalekta: U južnoj Albaniji se koristi toskijski a u sjevernom dijelu gegijski. Rijeka Shkumbin granica je koja dijeli ta dva narječja. Ta dva dijalekta se jasno razlikuju jedan od drugog u pisanju, izgovoru i gramatici. No, ne toliko da se govornici međusobno ne razumiju.
Standardni oblik je uveden u Albaniji tjekom komunističke vladavine (i u Kosovu 70-ih godina) i uglavno se oslanja na toskijski dijalekt. Zadnjih nekoliko godina je i gegijski dijalekt doživio procvat, posebice na Kosovu je i u školstvu promaknut. U tečajima albanskog, 17 Minute Languagesa, naravno učite standardni jezik. Sa standardnim oblikom ćete se sa svim govornicima albanskog moći sporazumjeti – neovisno o tome koji dijalekt govore.
Pripremili smo Vam nekoliko zanimljivih linkova. Možda Vas nešto od toga interesira?